Kada zaboravis svoju proslost, bacis vec jednom to djubre, i pocnes dan kao da ti je prvi na zemlji. Pocnes dan kao da si najaca na svetu, kao da gresaka nikada bilo nije, kao da si oduvek bila samouverena celi svoj zivot i kao da znas da nista ne moze da te razdrma jer cvrsto su tvoji koreni otisli pod zemljom i tesko da ce ih neko moci izvaditi.
Drage lose misli, dosta sam vezbala i postala sam jaca. Vise me ne plasite. Vise vam necu ponuditi stolicu i kafu i diskutovati sa vama satima. Mogu vam samo ponuditi hodnik kroz koji cete prodji bez zadrzavanja. Videcu vas kako prolazite, necu se praviti da vas nema, prihvaticu vas i pusticu vas da odete bez zadrzavanja. Tako je najbolje. Ako vas ne pustim i zakljucam vrata vi cete svakako naci nacin da udjete, jer ste vi takva stvorenja, lupacete o vrata i iznerviracete me svakako. Tako da je hodnik najbolje resenje za vas...a naravno i za mene :)
-
- Zivot je samo jedan, ljudi ce svejedno pricati bilo da ste uradili ono dobro ili ono lose. Jedostavno to je tako. Nemojte trositi svoje dragoceno verme na stavri koje ne volite ili na stvari koje radite samo zato sto vam je neko rekao da tako treba.Svaki dan je vazan, razmislite, kad se sve saberete kolko godina ste bili tuzni, besni, nesrecni...Nista nije vredno toga. Zato radite sve sto vas cini srecnima: pevajte iz petnih zila, trcite, skacite, radite posao koji volite, rizikujte, smejte se, placite, preselite se u drugu zemlju, igrajte, voli te svoje najmilije, iskazite svoj talent, treniraj te, druzite se, citajte knjige, ljubite se, budite neko i nesto, predjite granice, ostavite trag u svetu radite sve sto vas cini srecnima, trudite se da budete najbolja verzija sebe. Uzivajte sve dok sat ne stane!!!
Ako zelis da uspes u zivotu moras da doprineses svoju zrtvu. Moras da ulozis trud, nema pobede bez truda. Mnogo ljudi ne uspe samo zato sto ne zele da izadju iz svoje komfort zone ali izlazak iz komfort zone je ustvari cena uspeha. Moras verovati da si poseban, svi ljudi koji su verovali u sebe oni su i uspeli. Moras biti spreman da imas istrajnost, moras biti spreman na mnogo neuseha ali ti neuspesi te ne smeju obeshrabriti. Mi smo svi ljudi i svi gresimo. Posle neuspeha ne smemo unistavati svoje samopouzdanje, vec se treba pomiriti sa cinjenicom da smo ljudi, prihvatiti svoju gresku i razmisliti sta smo naucili iz te greske. Kada krenes putem uspeha usput ces naici na mnoge neuspehe ali ne smes odustati ako hoces da dodjes do cilja. Uvek kazi sebi " Uspecu! Ja to mogu!" i nema govora o odustajanju. Jedino sto ne znam je koliko je dugacak taj put, neki putevi su duzi a neki kraci ali svaki, bas svaki, vodi do cilja. I samo da vam kazem duzi putevi su uvek sladji. Kada dodjete na cilj, tada cete se okrenuti i pogledati sta ste sve presli i tada cete reci sebi "Ako sam uspeo sada uspecu i svaki sledeci put". Ti mozes sve!!!
Ponekad je veoma tesko biti sam ali ne ocajavaj, ucauri se lepo kao sto se zivotinjice ucaure tokom zime i cekaju prolece tako se i ti ucauri i cekaj bolje dane. Mastaj i sanjaj o njima i oni ce sigurno doci... Prirodno je da stvari krenu na bolje kao sto je prirodno da dodje prolece ...:)
Svako od nas izabere svoj put, neko ide precicom a neko ide duzim putem. Precica je kao sto znate kraci put, stize se brze i gotovo se ne mozete izgubiti. Sto se tice duzeg puta, pa on je poprilicno dugacak jel`. Kada ides njime noge te bole, nisi siguran da li uopste ides u pravom smeru, verovetno ces se izgubiti... Usput ces sresti razne ljude, neki ce te nasmejati neki rasplakati ali svi ce na kraju ici svojom putanjom i ostaviti te da i ti ides svojom. I u zivotu svako bira svoj put. Ali mislim da osobe koje su izabrale precicu, tj. laksi put, ce se uvek pitati sta ako? sta da se nisam plasila/plasio? sta bi bilo? To ozbiljno zna da kopka. Takve osobe ce uvek biti sigurne nece rizikovati u zivotu i nece imati preterana izneadjenja. Ali sta je zivot nego jedno veliko iznenadjenje. I ono sto mislis da znas ne znas. Osobe koje skupe snagu i izaberu duzi put ce patiti, doci ce do tacke pucanja, patice jako jer su izasle iz zone komfora, desavace im se svakakve stvari...izgubice sebe. Hodace i plakace, jer takve osobe ne znaju da stanu, skupljace usput komadice sebe... Kasnije ce se naci, postace jace, postace nezavisnije, rodice se ponovo kao feniks iz pepela i nista ih vise nece plasiti jer su presle put od pakla do nazad. Postace svesnije sebe, volece sebe, znace svoju vrednost, manje ce sumnjati u sebe. Takve osobe ce uvek biti pobednici! Na tebi je da odlucis kojim ces putem da krenes,duzim ili kracim... Ponekad je tuzno sto kod vecine ljudi preolada strah i na kraju se posluze precicom ...
Ukoliko možete da pročitate ovaj članak, uspešno ste se registrovali na Blog.rs i možete početi sa blogovanjem.